...

Šćir (amarant)

PODIJELITE OVU STRANICU

Šćirove čini velika skupina s više od šezdeset različitih vrsta, neke vrste rastu samoniklo u prirodi, a određeni broj kultivirano se uzgaja za hranu kao žitarice i povrće, kao ukrasne biljke ili kao prirodni izvor boje u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji, a od zrnja se dobija i kvalitetno ulje za primjenu u farmaceustkoj i računalnoj industriji. Šćir je drevna žitarica koja ima zanimljivu povijest. U Hrvatskoj je rijetko zastupljena namirnica, na tržištu se pojavljuje isključivo u trgovinama zdrave hrane, kao egzotična žitarica.

Šćir - klas

Botaničko ime
Amaranthus spp.

Druga imena
ščir, štir, rumenika, amarant

Strani nazivi
eng. amaranth • njem. Amarant

Šćir Amaranthus caudatus
FOTO: Tubifex [GFDL], iz Wikimedia Commons
Šćir Amaranthus caudatus

HRANA DOSTOJNA BOGOVA

Šćir je drevna žitarica koja se uzgaja već 8.000 godina i bio je osnovna hrana drevnih Asteka. Ima bogatu, zanimljivu i burnu povijest. Kao najvažniju namirnicu od koje im je ovisio opstanak Asteci su je štovali i koristili pri religioznim obredima, smatrali su da je šćir hrana dostojna bogova. Mnogi su njihovi vjerski obredi uključivali izradu kipića ili slika nekog od božanstava izrađenih od sjemena šćira pomiješanog s medom. Kipići su slavljeni za vrijeme vjerskih obreda, lomljeni u komadiće i dijeljeni za jelo kao posvećenu namirnicu. I lišće šćira imalo je značajno mjesto u vjerskim obredima.

» Pročitajte cijeli članak...

Opis. Šćirove čini velika skupina s više od šezdeset različitih vrsta iz roda šćirevi (Amaranthus) porodice ščirovine (Amaranthaceae). Iako se obično komercijalno svrstava u žitarice, botanički šćir je pseudožitarica. Budući da mnoge od vrsta dodatno imaju brojne uzgojne varijetete, a pojedine vrste upotrebljavaju se u različite namjene (neke samo kao povrće, neke i kao žitarica i kao povrće) vrlo je teško jednoznačno sistematizirati šćirove.

Kao žitarica najčešće se uzgajaju vrste Amaranthus cruentus, Amaranthus hypochondriacus i Amaranthus caudatus. I navedene vrste imaju jestivo lišće i kada su mlade mogu se konzumirati kao povrće. Sjeme žitnih vrsta varira u boji od prljavo bijele, razičitih nijansi svjetlo smeđih, do blijedo ružičaste. Sjeme povrtnih i ukrasnih vrsta uglavnom je tamno smeđe do crne boje, i iako je jestivo upravo se zbog boje rijetko upotrebljava u prehrani.

Prehrambena vrijednost. Šćir ne sadrzi gluten pa je pogodna žitarica za ishranu osoba na bezglutenskoj dijeti. U usporedbi s ostalim uobičajenim žitaricama u šćiru se nalazi znatno veća količina esencijalne aminokiseline lizina. Proteinska ocjena (proteinski rezultat, eng. protein score) šćira vrlo je blizak onom kojeg preporučaju FAO/WHO i iznosi 67-87. Za usporedbu: pšenica 47, soja 68-89, riža 69, kukuruz 35. Iako je teoretski vrlo blizu idealnom šćir svakako treba kombinirati s drugim žitaricama čime se postiže još bolji standard unosa esencijalnih aminokiselina.

Kulinarska primjena. Šćir se može pripremati od cijelog zrna (kao kaša, prilog, dodatak juhama i variva…) ili od grubo usitnjenog zrna. Od njega se mogu raditi pahuljice (flakes), a može se iskokičati na suhoj toplini (poput kukuruza kokičara) i od tako obrađenog raditi slastice (najčešće se miješa s medom i suhim voćem za pripremu hranjivih proteinskih pločica).
Šćirovo brašno može se miješati s drugim vrstama brašna. Uobičajeno se dodaje 10-20% šćirovog brašna bez promjene okusa, ali postoje navodi da je i 50%-tni omjer prihvatljiv za većinu ljudi. Krušna tijesta pripremljena s dodanim šćirevim brašnom su slađa i bolje zadržavaju vlagu.

Uzgoj. Šćir je idealna žitarica za uzgoj u vrtu ili na okućnici. I u ekološkom načinu uzgoja na maloj površini može se ostvariti zadovoljavajući prinos. Uz to, sjeme se lako skuplja, nije na malim klasovima s manjim brojem pojedinačnih zrna kao kod nama poznatih žitarica, a nije ni potrebna skupa tehnologija za obradu zrnja. Klasovi su veliki, jednostavno se otrgnu i protresu da se sjeme istrese u posudu. Jedna biljka kod produktivnih sorti (poput stare naslijeđene sorte 'Golden Giant') može u dobrim uzgojnim uvjetima dati prinos veći od pola kilograma.
Sjetva se vrši u dobro usitnjenu vlažnu zemlju pri temperaturi tla od barem 15°C, nakon što prestane opasnost od kasnih mrazeva. Sjeme se polaže na dubinu od oko 1 cm. Zemlju treba nježno pritisnuti kako bi se omogućio dobar kontakt sa sjemenom. Pri temperaturi tla od 20°C sjeme klija 3-4 dana.

Na manjim površinama i pri uzgoju na okućnici moguć je i preporučljiv uzgoj iz presadnica. Sadnja presadnica na mjesto kasnijeg uzgoja treba se obaviti pri starosti presadnica od 2-3 tjedna. U literaturi se navodi da zakašnjela presadnja može znatno smanjini kasniji prinos. Međutim, iz osobnog iskustva znam, da kada sam zbog nepovoljnih vremenskih prilika zakasnio sa sadnjom presadnica i posadio ih na mjesto rasta i u dobi od 5 tjedana, nisam primjetio da je prinos bio znatno smanjen. Dapače, starije su se presadnice bolje izborile s proljetnim napadom zelenih ušiju.
Postoje različita iskustva o gustoći nasada. Općenito je prihvaćeno mišljenje da veći međuredni razmak daje veći prinos. Preporučuje se oko 25 cm razmak između biljaka unutar reda i međuredni razmak od 75 cm. U uvjetima ručnog skupljanja uroda nešto veći razmak između biljaka olakšava berbu.

VEZANI ČLANCI

Šćir kao povrtna vrsta
Hrana dostojna bogova

 


Presanice šćira

Sadnice povrća, začinskih i ljekovitih biljaka
www.sadnice.eu

Share on Facebook