Šipak

Šipak, plod divljih ruža, uglavnom je svima poznat kao ljekovita biljka od koje se spravlja ljekovit i ukusan čaj. Iako mnogi poznaju marmeladu od šipka, malo je ljudi svjesno da je šipak izuzetno zdrava namirnica, bogata vitaminima, od koje se mogu prirediti zdravi i ukusni sirupi, želei, vino... Kušajte sirup od šipka preliven preko još toplih domaćih palačinki, sigurno nećete požaliti.



Plod divljih ruža od davnina je poznat po ljekovitosti i kao prehrambena namirnica. Upotrebljava se za pripremu čajeva, džemova, želea i marmelade, sirupa, juha (u Švedskoj vrlo popularno nacionalno jelo, juha nyponsoppa), osvježavajućih pića (nama dobro poznata Cocta), alkoholnih pića (tradicionalno mađarsko piće Palinka) i vina. Zavisno od vrste, okruglog je ili ovalnog oblika, u različitim nijansama crvene boje, od narančaste do zagasito crvene. Bogat je C vitaminom, smatra se da je najizdašniji izvor ovog vitamina od svih biljaka. Specifičnost vezana uz C vitamin u šipku je da je vrlo stabilan, se njegova koncentracija i nakon termičke obrade i stajanjem smanjuje znatno sporije nego kod ostalih vrsta voća. Istraživanja su pokazala da se i nakon jedne godine u marmeladi od šipka još uvijek može naći 25% njegove inicijalne količine.

U usplođu šipka nalaze se brojne fine dlačice koje je nužno odstraniti prije konzumiranja jer mogu izazvati jaku iritaciju probavnog sustava i sluznica (odatle i jedan od narodnih naziva: srbiguzica). Od usitnjenih dlačica proizvodi se prah svrbljivac koji se često upotrebljava za zbijanje neslanih šala. Savjet: kada čistite šipak korisno je to činiti u jednokratnim gumenim rukavicama i svakako pazite da ne dodirujete oči prije nego dobro operete ruke.

Divlje ruže grmovi su iz roda ruža (Rosa) porodice ružatica (Rosaceae), rasprostranjeni u cijelom svijetu. Pojedine vrste koje su u Europi naturalizirane (poput pješčane ruže) u nekim se krajevima smatraju invazivnim vrstama. Postoji veliki broj vrsta divljih ruža, a unutar pojedine vrste brojni su varijeteti. Razlog tome je što divlje ruže vrlo rado hibridiziraju s ostalim predstavnicima roda, i na užem području, čak i kada rastu jedna do druge, vrlo ćete teško naći dvije ruže istih vanjskih karakteristika. Međusobno se uglavnom razlikuju po veličini i obliku šipka i boji cvijeta. Boja latica kod većine je vrsta u različitim nijansama ružičaste, cvijetovi su uglavnom jednostruki. Pojedine vrste mogu imati bijelu ili pak tamno ružičastu boju latica. U prirodi je, ukoliko niste stručnjak, ponekad teško raspoznati o kojoj se vrsti radi.

Smatra se da u Hrvatskoj u slobodnoj prirodi raste oko tridest vrsta divljih ruža. Za preradu (sušenje za čaj i pripremu marmelade) najčešće se koristi pasja ruža (Rosa canina) koja se i najčešće nalazi u prirodi i od koje su kultivirane sorte za komercijalni uzgoj.

Riječ rosa (ruža) dolazi od grčke riječi rodon (crven) jer su antičke ruže bile duboke crvene boje. Ruže su odvijek bile predmet obožavanja. Smatra se da kultivirane vrste ruža potječu iz Perzije odakle su se preko Mezopotamije proširile na Malu Aziju i Grčku. Grčki su je kolonisti donijeli u južnu Italiju i odatle se je raširila svijetom.

Iako je u pravilu šipak svake vrste ruža jestiv, donosimo pregled onih vrsta divljih ruža koje se najčešće uzgajaju za korištenje šipka u ljekovite i kulinarske svrhe.

Leksikon

Džem. U tradicionalnoj upotrebi u hrvatskom jeziku riječ džem označava prerađevinu od voća... Više »

Pasja ruža (lat. Rosa canina) najčešće je komercijalno uzgajana i u Hrvatskoj u prirodi najrasprostranjenija vrsta divlje ruže... Više »

Šipak je plod divljih ruža. Koristi se kao ljekovita biljka i divlje voće... Više »