Stare sorte povrća

Starinske (stare, naslijeđene) sorte povrća svojim okusom, ponekad i bojom ili izgledom nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Koliko ste se puta, nakon što se kupili povrće ili voće u nekom trgovačkom lancu zapitali: Gdje je nestao onaj okus iz bakinog vrta?



Osnovne odrednice današnjeg masovnog uzgoja su velik prinos, ujednačenost veličine i izgleda i duga održivost na policama velikih trgovačkih lanaca. Ali ni svi ljudi nisu jednaki, zašto bi onda sve mrkve morale biti jednake? U eri masovne GMO manipulacije i neukusnih hibrida porasla je svijest o vrijednosti starinskih sorti i sve češće se pri izboru sorte za svoj vrt odlučujemo baš za stare naslijeđene sorte.

Raznolikost u ponudi trebala bi biti osnovna smjernica uzgoja povrća. Nažalost nije tako, tisuće starinskih sorti potpuno su nestale u posljednjih stotinu godina, a onima malobrojnima koje još nisu manipulirale ili prisvojile velike međunarodne korporacije za uzgoj sjemena prijeti izumiranje. U lokalnim uzgojima još uvijek postoji određen broj starih sorti, ali često je vrlo teško doći do informacija o njima, a sjeme i sadni materijal vrlo se teško nabavljaju.

Što su to starinske sorte?

Postoje različita tumačenja i mjerila za određivanje sorte kao "starinske sorte", "stare sorte" ili "naslijeđene sorte" (eng. heirloom varieties, heritage varieties). Još uvijek se živo raspravlja o kriterijima, ali najprihvaćenije je mišljenje da je pod tim terminom podrazumijevamo kultivare koji su u nepromijenjenom obliku uzgajani kroz dulji period vremena i prenosili se s koljena na koljeno unutar obitelji ili uže skupine ljudi, najčešće i na uže ograničenom zemljopisnom području.

Neki smatraju da ovakvi kultivari moraju biti stariji od 100 godina, ali većinom prevladava mišljenje da su u postojanom obliku morali biti uzgajani prije 1951. godine, godine kada je započelo masovnije uvođenje hibrida u komercijalni uzgoj.

Gdje su nestale starinske naslijeđene sorte?

U Europi je od 1970. nestalo više od 2.000 takvih sorti zbog neracionalne (a slobodno možemo reći i ekocidne) zakonske regulative koja je odredila da je zabranjeno prodavati povrće koje se ne nalazi na "nacionalnoj listi" priznatih sorti, a visokim pristojbama registracije onemogućeno je malim proizvođačima da registriraju svoje sorte. Danas je potpuno jasno da su iza ove odluke lobiranjima stajale velike kompanije kako bi uništile konkurenciju i plasirale svoje hibride. Unatoč sve glasnijem pritisku javnosti ovaj princip primjenjuje se i dalje.

Starinskim se sortama i dalje naveliko trguje, uglavnom u nekoj "sivoj zoni", na granici ilegale, putem internet oglasnika i od ruke do ruke. Pogrešan odnos struke i zakonodovaca prema starinskim sortama širom je otvario vrata nekontroliranim križanjima, prevarama, gubitku izvornih osobina sorte... I kad se odlučite za uzgoj nekog starog kultivara nikad ne možete biti sigurni da ste kupili sjeme baš onog varijeteta koji je opisan u nekoj staroj knjizi, u većini slučajeva kupujete "mačka u vreći".

Jesu li starinske sorte precijenjene?

Veliki sam ljubitelj i pobornik uzgoja starinskih sorti, i povrća i voća, i sigurno je da treba učiniti sve da se očuvaju kao vrijedan izvor polazne raznolikosti. Ali kao što nijedna isključivost nije dobra, često se precijenjuje korist od isključivog uzgoja takvih sorti, ili se barem potcijenjuje vrijednost nekih novijih sorti. Nije objektivno tvrditi da su baš sve sorte koje su razvijene nakon 1951. godine loše i štetne po naše zdravlje. Što je s onima koje su razvijene 1952. ili 1953. Naravno pri tome mislim na one sorte koje su razvijene selekcijskim radom i križanjem pojedinih već postojećih sorti kako bi se istaknula neka od njihovih kvaliteta. I naravno pri tome nikako ne mislim na genetski modificirane organizme i superotporne hibride od kojih treba bježati "kao vrag od tamjana".

Nisu svi znanstvenici i poljoprivredni stručnjaci pokvarenjaci koji nam pokušavaju podvaliti nešto što nije dobro za nas. Mnogi od njih vrijedno rade na selekciji i razvoju sorata prilagođenim određenim klimatima, vrstama tla, namjenama... Nije rijetko da se neka novija sorta koja je razvijena selekcijskim radom za određene uzgojne uvjete pokaže boljom i pouzdanijom od starinske. Stoga ne treba potpuno nekritički odbaciti i uzgoj novijih sorti koje dolaze iz pouzdanih selekcijskih centara u kojima se one razvijaju oponašanjem prirode bez genetskih i inih manipulacija. Često se mudrijom pokaže odluka da se pri izboru sorte opredjeli za neku noviju prilagođenu našem podneblju nego neku poznatu starinsku uvoznu sortu koja u našim uvjetima neće dati zadovoljavajući urod ili kvalitetu. Primjer za to je vrlo kvalitetna hrvatska novija sorta paprike botinečka žuta koja je na sortnu listu upisana tek 1984. godine, ili šorokšari, svima dobro poznata mađarska sorta babure bez koje ne možemo zamisliti pripremu paprika punjenih mljevenim mesom.

Nažalost, takve selekcijske sorte najčešće dožive sudbinu starinskih: čim na tržištu počnu uzimati dio kolača velikim korporacijama, korporacijski ih lobiji vrlo brzo unište. Brojni su primjeri nestanka malih "sjemenara" i njihovih sorti u bliskoj nam prošlosti.

Kako onda izabrati?

Vodite se srcem, ali ne zanemarite ni razum. Kada god možete izaberite starinsku sortu. Dajte joj priliku čak i kada je po karakteristikama i nešto slabija od novijih. Neka to bude vaš doprinos očuvanju bioraznolikosti i zalog budućnosti naših nasljednika. Ali nemojte se slijepo držati tog načela i onda kad to ide na vašu štetu, i tvrdoglavo uzgajati sortu koja nije prilagođena vašem vrtu, tlu, klimi... Rad u vrtu je naporan, zahtijeva puno truda i vašeg vremena i treba vam vratiti zadovoljstvom kad vidite obilje koje vam priroda vraća. I poneki noviji kultivar, rodniji ili otporniji, posađen u vrtu među vašim starinskim sortama, opravdat će svoju svrhu.

Vezani članci


I vaš promo
može biti ovdje
(01) 2064-354

Leksikon

Britanski 'ratni' sirup. Sirup od šipka koji se je proizvodio u Velikoj Britaniji za vrijeme Drugog svjetskog rata i spasio zdravlje djece mnogo djece... Više »

Pasja ruža (lat. Rosa canina) najčešće je komercijalno uzgajana i u Hrvatskoj u prirodi najrasprostranjenija vrsta divlje ruže... Više »

Rosa rugibinosa (lat.) - vinska ruža. Divlja ruža nešto manje ukusnog šipka, ali omiljena za uzgoj na okućnicama jer listovi ove ruže imaju... Više »