Križam ljekovito bilje, pišem dodaci prehrani

Posted by admin on September 27, 2013

Križam ljekovito bilje, pišem dodaci prehrani

Moji su roditelji odrastali u doba II. svjetskog rata koji je opustošio gotovo sve i dodirnuo svakoga. Poslijeratno doba donijelo ne neimaštinu i glad. A sa sobom i prehranu onim što se moglo prirediti od nekoliko namirnica koje su se mogle nabaviti: krumpira, brašna, zelja, graha... Poput grenadir marša i krpica sa zeljem, grah variva. Ponekad, kad bi vam se sreća osmjehnula, bio je tu i dodatak prehrani: malo špeka poprženog na luku i dodanog ovim "gastronomskim delicijama".

I da, dragi moji, špek je dodatak prehrani, obogaćuje joj okus, pojačava energetsku vrijednost i svako jelo kojem je dodan čini prihvatljivijim bez obzira kako jednostavno ono bilo.

Čaj od metvice kad vas boli želudac, ščavljaka kad imate proljev ili lipe kad ste prehlađeni nikad nije bio, i nikad neće biti, dodatak prehrani. To je samo način da sami učinite nešto za svoje zdravlje ili bolje osjećanje kada ne želite ili niste u mogućnosti posegnuti za pripravcima farmaceutske industrije.

Kako se uopće može pomisliti da su faraonima u grobnice stavljali sjemenke crnog kima da bi im on na onozemaljskom svijetu bio dodatak prehrani. Pa faraoni i za života nisu oskudijevali, mogli su jesti što su željeli, zašto ne bi onda i tamo gore. Crni kim su im stavljali zato da u slučaju bolesti posegnu za njim jer se je smatralo da liječi sve osim smrti.

Tek u drugoj polovini prošlog stoljeća dodatak prehrani umjesto špeka postali su sintetski pripravci koje je marketinška industrija predstavila kao nešto što će nas učiniti boljim, ljepšim, pametnijim, zdravijim... Pa kada je onda ljekovito bilje (ups, opet ja, križam ljekovito bilje) postalo dodatak prehrani kad to u stvari nije? Onda kad je u eri sve veće brige za svoje zdravlje ljudima počelo postajati prihvatljivije koristiti prirodna sredstva nego konzumirati sintetske dodatke prehrani poput multivitamina u ogromnim tabletama koje se teško gutaju, multimineralnim pripravcima odvratnog okusa i želatinoznim kapsulama za koje više ni sami proizvođači nisu sigurni čemu služe. Kad im je priroda počela postajati sve veća konkurencija, nekome iz aparata komunikologa, psihologa i marketinskih stručnjaka u velikim farmaceutskim kompanijama upalila se lampica: ako nešto što ljudi vole nazovemo imenom koje ljudi ne vole riješili smo problem.

Trebalo je samo još potplatiti nekoliko potkupljivih znanstvenika, platiti nekoliko dobrih lobista, odvesti nekoliko grupa supruga ministara na egzotično putovanje... i evo ga, zabranjena je upotreba naziva ljekovito bilje. Pa je tako oblog od gaveza omotan oko vašeg iščašenog nožnog zgloba postao dodatak prehrani.

.

PODIJELITE OVU STRANICU